🚀 go-pugleaf

IZBOR IZ HRVATSKOG TISKA - HRVATSKA
25. 01. 1999.

SADRZAJ:

POLITIKA
6.   SKARA: MIROVINE CE U 1999. GODINI PORASTI ZA OKO 15 POSTO
7.   ZADARSKI UCITELJI MEDJU NAJNEZADOVOLJNIJIMA
8.   ANTE BELJO: U NJEMACKOJ SE HRVATI VODE KAO JUGOSLAVENI SAMO IZ NEMARA!
9.   GRADISCANSKI HRVAT SPASAVA POLJULJAN BROD AUSTRIJESKE CRKVE
10.  LUKA KRALJEVIC: UDBA JE NA MENI IZVELA OSAM ATENTATA, ZBOG HRVATSKE
SAM IZGUBIO VID, A      NE PRIZNAJU DA SAM RATNI INVALID
11.  POTRESNA PISMA O STRADANJU CIVILA NAKON II. SVJETSKOG RATA

***

Danasnja tecajna lista: http://www.hic.hr/turizam/tecaj/
Danasnja vremenska prognoza: http://www.hic.hr/turizam/prognoza/

***

POLITIKA

***

6. Marijana Matkovic, Vjesnik, 25. sijecnja 1999., str. 3.
Skara: MIROVINE CE U 1999. GODINI PORASTI ZA OKO 15 POSTO

ZAGREB, 24. sijecnja - Vlada je osigurala 58 milijuna kuna za isplatu
pomoci iz sustava socijalne skrbi za listopad i studeni prosle godine, pa
ce isplata zaostataka korisnicima poceti tijekom iducega tjedna, najavio je
za Vjesnik ministar rada Joso Skara u subotu, nakon Osnivackoga sabora
Zajednice umirovljenika HDZa. Time je ministar Skara rijesio tek dio svojih
problema, onaj "socijalnoga" karaktera, dok mu i dalje preostaje rijesiti
neke umirovljenicke zahtjeve. Nova HDZova zajednica umirovljenika na
hrvatskome prostoru trebala bi doprinijeti u rjesavanju problema u drugome
dijelu Skarinoga resora, cini se iz prvih najava o njezinome djelovanju.

* Kako gledate na udruzivanje HDZovih umirovljenika?

- Zadovoljan sam zbog osnivanja te zajednice, vjerujem da ce ona
doprinijeti artikuliranju interesa svih hrvatskih umirovljenika. Cinjenica
je da je veliki dio njih i stranacki opredijeljen, pa je ovo bio i logican
potez. No, drago mi je sto u tu zajednicu mogu uci i umirovljenici koji
nisu clanovi HDZa, ali prihvacaju njezina programska nacela. Hrvatska danas
ima oko 970 tisuca umirovljenika, u sto racunam i one koji su podnijeli
zahtjev za mirovinom u posljednje vrijeme. Znate da je oko 13 posto
hrvatskih gradjana starije od 65 godina, da je oko milijun hrvatskih
gradjana starije od 60 godina. Upravo zato vjerujem da ima mjesta za HDZovu
Zajednicu umirovljenika.

* Kako odgovoriti na njihove potrebe?

- Medjunarodna zajednica je 1999. godinu proglasila godinom starijih osoba
i hrvatska Vlada ce se pridruziti njezinome obiljezavanju. Ovoga cemo
tjedna osnovati Nacionalni odbor za njezino obiljezavanje koji ce provoditi
odredjene programe. Njih ce biti i na lokalnoj razini. Ocekujem da ce
njihovoj provedbi pomoci upravo umirovljenici ukljuceni u Zajednicu
umirovljenika HDZa, kao i druge umirovljenicke udruge koje su to vec
najavile. Ministarstvo ce pritom pruziti financijsku podrsku.

* Sto Vi drzite najvecim problemima starijih osoba u Hrvatskoj, a time i
umirovljenika? Sto, konkretno, treba rjesavati?

- Prije svega izgradjivati domove umirovljenika i poboljsavati uvjete
zivota u njima. Ministarstvo rada ce tijekom ove godine izdvojiti oko 120
milijuna kuna za institucionalnu skrb. Svakako treba poboljsati zdravstvenu
skrb za umirovljenike, dakle osigurati neke posebne oblike skrbi o njima.
Bitno je osigurati i izvaninstitucionalnu skrb za ljude koji nece biti
smjesteni u domove umirovljenika - dakle pomoc u kuci - jer drzim da je oko
17 000 ljudi koji su danas smjesteni u nasim ustanovama u dobrome polozaju.
Oni imaju cjelokupnu zdravstvenu zastitu, osiguranu prehranu, oprano rublje
i organizirane sadrzaje. Usto, treba jos vise potaci lokalne jedinice
uprave da novac koji izdvajaju iz proracuna - dakle pet posto od godisnjih
proracuna jos izravnije usmjeravaju na poboljsanje uvjeta zivota starijih
osoba. Oni moraju dobiti mjesto koje im pripada. Naravno, aktualno je i
pitanje visine mirovina.

* Sto na tu temu mozete reci?

- Prema Vladinim procjenama, prosinac 1999. u odnosu na prosinac 1998.
godine za umirovljenike bi mogao biti oko 15 posto "bogatiji", toliko bi,
naime, trebale porasti mirovine. To je na granici realnih mogucosti, sto
je, kao uvjet poboljsanja polozaja umirovljenika u svome Izvjescu o stanju
drzave i nacije Saboru postavio i predsjednik Tudjman. Nesto vise bilo bi
nerealno ocekivati.

* Ocekujete li da ce Zajednica umirovljenika HDZa "zaostriti" zahtjeve
drugih umirovljenickih udruga za provedbom Odluke Ustavnoga suda?

- Za nas je to pitanje rijeseno, skinuto s dnevnoga reda. U duhu te Odluke
donijeli smo Zakon o prenosenju novca mirovinskim fondovima, poceli
isplacivati 100 kuna i sest posto dodatka i to cemo isplacivati iduce
cetiri godine.

* Kakve su sanse da taj dodatak postane dio mirovine, kao sto umirovljenici
traze?

- Drzim da to u ovome trenutku nije moguce, jer vec sada mjesecno za
isplatu mirovina treba oko 1,5 milijardi kuna. Ukljucivanje dodatka u
isplatu bio bi dodatni financijski udar, ogroman teret koji nije realno
nametnuti Zavodu za mirovinsko osiguranje. Mislim da to nije moguce, da je
maksimum mogucnosti to sto smo izdvojili 7,5 milijardi kuna isplatu dodatka
u iduce cetiri godine. Ono sto ce ipak doprinjeti polozaju umirovljenika
bit ce redovno uskladjivanje mirovina s kretanjem troskova i placa. Time ce
oni ipak sudjelovati u raspodjeli nacionalnoga dohotka. I to je najvise sto
u ovome trenutku mozemo uciniti.

* Znaci li to da pred novu ravnateljicu Zavoda za mirovinsko osiguranje,
gospodju Dunju Vidosevic, necete postaviti neke zahtjeve, primjerice onaj
da se osigura redovitija isplata mirovina? Kad ce one konacno kretati
istoga datuma u mjesecu?

- Bit ce to, vjerojatno, i jedan od prvih zahtjeva Zajednice umirovljenika
HDZa. Mogu reci da cu uciniti sve da se rok isplate pomakne barem prema
desetome u mjesecu, ako vec ne u razdoblju od prvoga do desetoga. Moramo
napraviti dugorocan plan isplate mirovina - pritom mislim najmanje na plan
isplate za sest mjeseci - sto bi znacilo da ce umirovljenici unaprijed
znati kada one stizu. Moramo to uciniti i zato sto umirovljenici
upozoravaju da im se zbog kasnjenja mirovina naplacuju kamate na kasnjenje
u placanju rezija, sto povecava njihove izdatke za kamate ili dugovanja.
Mislim da cemo u tome uspjeti, ali treba vremena.

* Hocete li se uskoro zaloziti za to da Vlada izdvoji dodatnih 1,4
milijarde kuna, koliko bi Zavod za mirovinsko osiguranje trebao imati na
racunu mrovinske pricuve? Time bi se, cini mi se, lakse osigurala
redovitost isplate mirovina.

- O tome u Vladi jos raspravljamo. No mislim da je ipak najrealnije
ocekivati da ce to biti rijeseno kroz postojeci portfelj dionica u
vlasnistvu Zavoda za mirovinsko osiguranje i onaj dio dionica koji Zavod
tek treba dobiti. Mirovinski zavod iz vlastitih sredstava ne moze osigurati
tu rezervu. Tesko to moze osigurati i Vlada iz proracuna.

* Sto biste odgovorili onima koji u osnivanju Zajednice umirovljenika HDZa
spomenu demagogiju? Netko ce reci da je vladajucoj stranci trebalo gotovo
osam godina da se "sjeti" i umirovljenika.

- Vjerujem da ce Zajednica umirovljenika HDZa okupiti kreativne snage medju
hrvatskim umirovljenicima, bez obzira na to jesu li ili nisu clanovi
stranke. Dobrodosli su svi oni koji prihvacaju temeljna nacela HDZa kao
demokrscanske stranke. Vjerujem da cemo zajednickim snagama i radom -
zajedno s drugim umirovljenickim udrugama - uspjeti u afirmaciji interesa
umirovljenika.

***

7. Lada Kalmeta, Slobodna Dalmacija , 25. sijecnja 1999. str. 11.
ZADARSKI UCITELJI MEDjU NAJNEZADOVOLJNIJIMA

Netom objavljeni rezultati referenduma, koji je medju clanstvom u Hrvatskoj
proveo Sindikat hrvatskih ucitelja, uvrstili su Zadarsku zupaniju u sam vrh
nezadovoljnih ucitelja u drzavi. Prije potpisivanja kolektivnog ugovora za
place, Sindikat ucitelja je referendumom ispitao "raspolozenje" medju
svojim clanovima. Raspolozenje je zapravo, odlucivalo o tome hoce li
ugovor, koji se odnosi na povecanje placa u 1999. Godini i uvodjenje
materijalnih naknada, s Vladom biti potpisan ili nece.

Gotovo polovica ucitelje Zadra i Zadarske zupanije izjasnila se protiv
potpisivanja ugovora predvidja povecanje placa pet posto 1. kolovoza te 12
posto 1. Prosinca ove godine. Od 726 clanova Sindikata hrvatskih ucitelja
koji su se u zadarskoj zupaniji odazvali referendumu, cak 344 je
nezadovoljno dosezima pregovora izmedju Vlade i Sindikata. Dok je ukupan
odnos "za" i "protiv" ugovora u Hrvatskoj iznosio 58 posto prema 42 posto,
u Zadarskoj zupaniji cak je 49 posto ucitelja nezadovoljno prijedlogom
rasta placa.

Ovoliki broj "ratobornih" prosvjetara u Zadru ne cudi, s obzirom na to da u
proslogodisnjim strajkovima, u kojim je sudjelovalo Sindikat hrvatskih
ucitelja, redovno najveci odaziv strajku bio upravo u skolama Zadarske
zupanije. U osnovnim skolama na podrucju grada Zadra strajkovima se
prikljucilo 100 posto clanova sindikata kao malo gdje u Hrvatskoj. Kad se
ovome pridoda i "nakaradno" podjeljenja pugelnica, kako su sindikalisti
nazvali njezinu raspodjelu, nije cudno da je gotovo polovica zadarskih
ucitelja bila spremnija s Vladom uci u "rat" kako je to ucinio
srednjoskolski sindikat Vesne Kanizaj, nego u mukotrpne pregovore koji ce
njihove place povisiti za simbolicne iznose, dok ce ugled jos dugo tapkati
na mjestu koje mu ne pripada. Za utjehu prosvjetarima djelatnicima, cija
osnovica place u osnovnom skolstvu od 1. sijecnja  ove godine iznosi 1275
kuna, sindikalni vodja Dalimir Kuba je kazao da ce Vlada - umjesto
znacajnijeg povecanja osnovice ili uvodjenja prosvjetnog dodatka -
uciteljska primanja povecati kroz cetiri polozajna zvanja.

Polozajna zvanja - mentore, strucne suradnike, savjetnike i vise savjetnike
- treba, medjutim, tek ugraditi u zakon o skolstvu te ih potom utvrditi
kroz platne razrede i koeficijente, za sto i sam Kuba priznaje da ce biti
tesko. Osim toga, polozajna zvanja utvrdjivat ce se prema godinama radnog
staza i strucnoj spremi. Ucitelj sa statusom mentora tek ce s odredjenim
brojem godina radnog staza napredovati u savjetnika pa, unatoc Kubinoj
strpljivosti u nastojanjima da poboljsa uciteljski standard, ovakav
pravilnik napredovanja samo prema godinama staza ne popularizira ni u
najmanjoj mjeri uciteljsko zvanje.

Clanovi sindikata vec sada izrazavaju nezadovoljstvo sporoscu razvrstavanja
ucitelja u polozajna zvanja koja je usvojio Sabor. Lako je zamisliti koliko
ce vremena proci dok ta ista zvanja budu izrazena i kroz platne razrede i
koeficijente, ako Sindikat uopce ostvari taj cilj. Ugled prosvjetnim
djelatnicima ne mogu, na zalost, vratiti ni njihov predani rad ni odmjereni
istupi civiliziranog Dalimira Kube. Vratiti ga moze samo onaj tko ga je
uzeo, a to je Ministarstvo prosvjete.

***

8. Zeljko Garmaz, Vjesnik, 25. sijecnja 1999., str. 5.
Ante Beljo: U NJEMACKOJ SE HRVATI VODE KAO JUGOSLAVENI SAMO IZ NEMARA!

* Poklapaju li se poslovi Hrvatske matice iseljenika s osnovnom zadacom
Ministarstva povratka i useljenistva?

- Hrvatska matica iseljenika ima zadacu suradnje s Hrvatima izvan granica
hrvatske drzave, dakle dok zive u drugim zemljama. Kad se oni odluce na
povratak u Hrvatsku, tada skrb o njima preuzima Ministarstvo povratka i
useljenistva. Iz ovakvog opisa je vidljivo da Matica i Ministarstvo niposto
ne "konkuriraju" jedni drugima, vec su, dapace, komplementarni u svojim
djelovanjima.

* Jeste li upoznati s podatkom, iznijetim nedavno u javnost, o broju Hrvata
u Njemackoj koji su tamo jos uvijek registrirani kao Jugoslaveni?

- U Njemackoj je postojao taj famozni obrazac koji su svi stranci morali
ispunjavati, Jedan je papir, primjerice, vrijedio za sve koji su dolazili s
prostora bivse Jugoslavije, i na njemu su se oni "vodili" kao Jugoslaveni.
Medjutim, ako se netko htio ipak prijaviti kao Hrvat, onda je morao osobno
otici u njihove drzavne urede i sam prijaviti promjenu. Najnoviji njemacki
statisticki podaci ukazuju jedino da su nasi ljudi, koji su u Njemackoj
zavrsili kao dio velikih europskih ekonomskih migracija, bili prakticki
nemarni i nisu obavili potrebne "tehnicke" izmjene.

* Jeste li vi zadovoljni brojem od 50.000 povratnika u Hrvatsku?

- Nisam zadovoljan brojem, premda vrlo dobro znam da je pitanje povratka
proces koji traje i do 4 - 5 godina i koji zahtjeva rjesavanje mnogo
problema, ne samo u Hrvatskoj, nego i u zemlji iz koje se odlucuju na
povratak. S druge strane, mozda je najveci problem na koji nailaze
povratnici nedovoljno razvijena svijest u Hrvatskoj o povratnicima, odnosno
da oni donose nesto novca, neka nova iskustva i otvaraju neka nova radna
mjesta upravo lokalnom stanovnistvu. Treba prestati razmisljati o
povratnicima kao o nekakvoj konkurenciji te im, kao u gotovo svim zapadnim
zemljama, omoguciti lakse dobivanje gradjevinskih dozvola, pokretanja
biznisa, osloboditi ih, barem u pocetku, raznih gradskih i zupanijskih
davanja dok ne "stanu na noge". Molim vas, samo je u Njemackoj u njihovoj
udruzi ugostitelja registrirano vise od 4,5 tisuca Hrvata kao vlasnika
restorana i svi dobro posluju. A svaki od njih je zainteresiran za povratak
u Hrvatsku i kupnju necega u domovini! Zar nije zalosno da ti ljudi ulazu u
Spanjolskoj i Italiji, a ne u svojoj Hrvatskoj?

* Iz koje zemlje je realno ocekivati najveci priljev povratnika?

- Najveci potencijal za Hrvatsku sto se tice povratnika lezi u Juznoj
Africi. Tamo zivi 15 - 20 tisuca Hrvata, uglavnom dobrostojecih ljudi, koji
se zbog svih tih promjena u Juznoj Africi namjeravaju iseliti. Zar
Hrvatskoj ne bi bilo u interesu da se oni vrate u domovinu, umjesto da odu
u neke trece zemlje?

***

9. Darko Pavicic, Vecernji list, 24. sijecnja 1999., str. 28.
GRADISCANSKI HRVAT SPASAVA POLJULJAN BROD AUSTRIJESKE CRKVE

Premda je nekoliko dana prije Bozica dr. Egidije Zivkovic imenovan glavnim
tajnikom Biskupske koriferencije Austrije sa sjedistem u Becu, zatekli smo
ga u Zeljeznom, biskupijskom sjedistu nedaleko od madjarske granice, u
kojem prvi Hrvat koji se nasao u vrhu austrijske Katolicke crkve obavlja
posljednje pripreme pred odlazak u metropolu.

- U Bec odlazim pocetkom veljace, kada zapocinje moja nova sluzba - rekao
nam je dr. Zivkovic na simpaticnu gradiscanskom dijalektu, u kojemu se
ogleda bogatstvo hrvatskog jezika.

Zasto je, zapravo, kardinal Christian Schoborn, predsjednik Biskupske
konferencije Austrije, odlucio drugim covjekom te visoke institucije (u
Hrvatskoj biskupskoj konferenciji glavni je tajnik pozeski biskup Antun
Skvorcevic) imenovati gradiscanskog Hrvata?

Mozda razloge treba potraziti u tome sto austrijska katolicka crkva
posljednjih godina prozivljava pravu dramu. Sve je pocelo "pedofilskim
skandalom" nekadasnjeg beckog nadbiskupa Grora, kojega je jedan svecenik
prokazao kako ga je seksualno zlostavljao za njegovih sjemenistarskih dana.
Iako je Vatikan ignorirao medijsku kampanju protiv nadbiskupa Hansa
Hermanna Grora, taj je slucaj imao velik odjek u crkvenoj javnosti.
 No, odlazak nadbiskupa Grora nista nije rijesio. Stovise, jaz izmedju
liberalne i konzervativne struje u Biskupskoj konferenciji samo se
produbio. K tome je snazno pojacan trend izlazenja Austrijanaca iz Crkve.
Pretpostavlja se da je oko 30 posto vjernika zbog tih razmirica sluzbeno
ili nesluzbeno napustilo Katolicku crkvu. U isto vrijeme pokret zena laika
pojacao je pritisak ne samo na crkveni vrh u Austriji nego i na Vatikan da
se ukine celibat i omoguci zenama svecenicka sluzba.

Ljudi na selu govore pet jezika

- Celibat je nacin zivota i mislim da je ne samo dobar nego nuzan i
potreban, no njega je tesko shvatiti iz pozicije obicnog covjeka - tvrdi
dr. Zivkovic.

On dodaje da celibat, bas kao i bracna veza, ima niz prednosti i
nedostataka, ali da je po njegovu misljenju upravo u njemu najveca dinamika
u zivotu katolickih svecenika. - Najveci problem Crkve u Austriji nije
celibat ili izlasci iz Crkve, nego pitanje kako se prilagoditi novim
izazovima i pomiriti razlicite koncepcije - kaze dr. Zivkovic, opisujuci
situaciju u austrijskoj Crkvi s brodicem na otvorenom moru kojega su
zahvatili veliki valovi.

Njegovim imenovanjem kardinal Schonborn zeli uvesti svojevrsnu ravnotezu u
operativni vrh Katolicke crkve u Austriji. Zato nije slucajno sto je za
glavnog tajnika Biskupske konferencije izabrao upravo gradiscanskog Hrvata,
jer su Gradiscanci poznati po svojoj multikulturalnosti i otvorenosti svim
razlicitostima.

- Mi govorimo dva jezika, hrvatski i njemacki, a ima ljudi po selima koji
govore i po pet jezika: hrvatski, njemacki, slovacki, madarski i slovenski
- tumaci dr. Zivkovic, opisujuci zivot gradiscanskih Hrvata kao neprekidan
susret razlicitih kultura, jezika i nacija, sto najbolje oslikava crkvena
jurisdikcija nad gradiscanskirn Hrvatima koja obuhvaca podrucje Austrije te
susjedne Madjarske i Slovacke.

Dr. Zivkovic, koji je dosad bio kancelar biskupije u Zeljeznom, ujedno je i
farnik (zupnik na gradiscanskome) u Vulkaprodrstofu, jednom gradiscanskom
selu. Na podrucju na kojem zive gradiscanski Hrvati, u 35 zupa, djeluju 54
svecenika, od kojih su 27 gradiscanski Hrvati. Prvi biskup Zeljeznog bio je
dr. Stjepan Lazslo, takodjer gradiscanski Hrvat, a svecenici koji su u Becu
na teologiji pohadaju svoju, gradiscansku Bogosloviju, koja djeluje u
sklopu teotoskog fakulteta. U nedostatku austrijskih svecenika, kojih je
sve manje, na mnogim austrijskim zupama rade gradiscanski svecenici, a tada
medju gradiscanske Hrvate dolaze svecenici iz Hrvatske, osobito Zagrebacke
i Splitskomakarske nadbiskupije.

Svecenici uvijek povezivali Hrvate

- Nasa veza s Katolickom crkvom u Hrvatskoj jaka je i nije se nikad
prekidala, cak ni u socijalizmu - istice dr. Zivkovic.

Njega je na trecoj godini studija teologije u Becu, kada student moze jednu
godinu provesti u inozemstvu, biskup Lazslo poslao u Zagreb na Katolicki
bogoslovni fakultet. - Boravak u Zagrebu za mene je bio dragocjen i tek kad
sam se vratio u Zeljezno, vidio sam koliko mi je znacilo, na primjer,
slusanje teologije na hrvatskom jeziku - kaze dr. Zivkovic.

Povezanost Katolicke crkve i gradiscanskih Hrvata je velika. Svecenici su,
zapravo, uvijek bili oni koji su okupljali i povezivali tamosnje Hrvate. I
mjesta koja bi ostala bez svecenika, brzo bi se stopila s austrijskom
vecinom. Najbolji primjer za to je selo Stegersbach (Santaleg po
gradiscanski), gdje se povukao svecenik i zatvorila se skola. - Mi uvijek
nastojimo otici gdje god ima makar i jedan gradiscanski Hrvat, jer samo
tako mozemo opstati - kaze dr. Zivkovic, tvrdeci kako velika pomoc u
dolasku svecenika iz Hrvatske ponekad moze biti i kontraproduktivna.

Uglavnom zbog specificna gradiscanskog jezika kojega svecenici iz Hrvatske
nece usvojiti, pa povremeno ima nerazumijevanja. Slikovit primjer je
blagdan Kristova uskrsnuca, kojega Gradiscanci po starinski nazivaju Vazam
i rijec Uskrs ne djeluje tako svecano za njihove usi. - Gradiscanski bi
Hrvati voljeli kada bi im iz njihove stare domovine stizalo malo vise
podrske, osobito kad bi imali vise mjesta u medijima, jer pokazuju da to
zasluzuju - upozorava novi tajnik.

Primjer samog dr. Zivkovica, koji je postao drugi covjek austrijske Crkve,
to najbolje potvrduje.

***

10. Zvonimir Despot, Vecernji list, 24. sijecnja 1999., str. 26.
Luka Kraljevic: UDBA JE NA MENI IZVELA OSAM ATENTATA, ZBOG HRVATSKE SAM
IZGUBIO VID, A NE PRIZNAJU DA SAM RATNI INVALID

Luka Kraljevic, dugogodiSnji politicki emigrant u NjemaCkoj i stopostotni
invalid, posve je oslijepio nakon atentata 3. prosinca 1983. godine, koji
su na njega izveli agenti jugoslavenske tajne sluzbe. Njegova je pak
supruga Ursula, inace rodjena Njemica, 30postotni invalid, jer joj je u
atentatu udbasa 19. kolovoza 1982. smrskana desna ruka, a Kraljevic, koji
je bio cilj ubojica, tad je i lakse ozlijeden. U Njemackoj su im rodjeni i
sinovi Damir i Sven. Kraljevic je otprije malo vise od mjesec dana na celu
novoosnovane Hrvatske udruge povratnika politicke emigracije, a kako je
zapravo zavrsio u Njemackoj kao politicki emigrant, prica:

- Rodjen sam 1948. godine u selu Crvenom Grmu kraj Ljubuskog. Kad sam
zavrsio ekonomsku skolu i mislio otici k rodbini u Kanadu, 1967. godine
zatvorili su me s jos cetvoricom prijatelja prema tadasnjim clancima 109. i
118. Kaznenog zakona, sto je znacilo neprijateljsku propagandu te prisilno
i namjerno obaranje drzavnog i drustvenog uredjenja. Moj je grijeh,
zapravo, bilo to sto sam za jednog posjeta Parizu u kavani sjedio s ljudima
koji su bili iz politicke emigracije. To mi je bio najveci grijeh, a
optuzili su me da sam se namjeravao baviti i teroristickim djelatnostima.
Tako sam za svaki clan zakona dobio po cetiri godine zatvora, ujedinili su
kaznu na sest, a pravomocno sam osudjen na tri i pol godine, sto sam
odlezao u Zenici. Kad sam izisao iz zatvora, pitao sam mogu li dobiti
putovnicu i rekli su mi da nema problema. No, kad sam pitao sto trebam
uciniti, receno je da sa mnom trebaju razgovarati, na sto sam odgovorio
kako nisam dosao razgovarati vec samo podici putovnicu. Tada su mi rekli da
cu je dobiti samo ako budem radio za njih. To sam odbio i zato su me stalno
pratili, a ispred kuce su uvijek bili milicajci. U Njemacku sam uspio
ilegalno prijeci zahvaljujuci rodbini moje supruge koju sam tada i upoznao,
i to 16. sijecnja 1971. godine.

Prepadi, trovanja, eksplozivne naprave

Dosavsi u Njemacku Kraljevic se nastanio u Augsburgu, u kojem je i ostao.
Ondje je osnovao ogranak Matice hrvatske, koji je, kaze, imao oko 80
clanova, ali je poslije nekog vremena morao dati ostavku zbog ubacivanih
provokatora. Potom se poceo baviti ugostiteljstvom, u kojem je ostao do
danas. Jugoslavenska tajna sluzba nije mu, medjutim, dala mira, pa je tako
na njega u Augsburgu izvrseno osam atentata.

- Dva atentata odudaraju od ostalih. Prvi od hjih je pokusaj otmice 19.
kolovoza 1982. godine, kada mi je supruga ranjena i nakon toga 14 dana
zadrzana u bolnici, a meni je zrno metka samo okrznulo glavu. Drugi je,
pak, bio 3. prosinca 1983. godine, kad mi je metak prosao kroz lijevo oko i
jos je dva milimetra ispod mozga u lubanji. Otad sam slijep. To je bio sok
i, da budem iskren, danas se cudim sto sam to prebrodio. Kad sam izisao iz
zatvora, rekao sam sebi da cu otad samo zivjeti svoj zivot. Poslovi nisu
isli lose, vozio sam luksuzne automobile, elegantno se odijevao i bilo mi
je dosta zatvora i proganjanja. Htio sam malo zivjeti. No, nakon dobra
zivota stvarno je tesko kad covjek ostane slijep i ovisan o drugome. Tad mi
je najvise pomogla supruga, ali i prijatelji. Bilo je i pokusaja prepada,
trovanja, podmetanja eksplozivnih naprava, a posljednji je pokusaj bio
koncem 1989. godine. Tada je k meni dosla njemacka policija i rekla da me
dosao ubiti neki gospodin 50ih godina, crn i mrsav, koji vozi crveni golf
splitske registracije. Nazalost, policija ga je izgubila u guzvi na
autocesti - nastavio je.

Kraljevic je na temelju beogradskih optuzbi bio smatran ekstremnim
hrvatskim ustaskim emigrantom. Bio je u Hrvatskom narodnom vijecu i
suradivao s velikim brojem politickih emigranata, od kojih su mnogi
poginuli, kao sto su Stanko Nizic, Miro Baresic (kojem je bio i kum), Jure
Zagajski i Stjepan Djurekovic.

Postidjen zbog statusa u domovini

- Prvi sam put iz emigracije u Hrvatsku dosao 11. listopada 1990. godine u
Zagreb, ali dalje zbog sigurnosti nisam smio. To mi je bio prvi dodir s
Hrvatskom nakon 20 godina. Kako sam vec prije kontaktirao s prijateljima,
znancima i suborcima, zakljucio sam da se nesto mora uciniti jer smo mi,
politicki emigranti, baceni posve na marginu, kao da smo visak i da
smetamo. Jednostavno sam osjecao potrebu da nesto pokrenem. Zato smo
osnovali udrugu povratnika iz politicke emigracije kako bismo pucanstvu
prikazali objektivnu sliku o sebi, jer je ona na temelju prica i nekih
filmova veoma kompromitirana, pa ispada da smo samo jedni na druge pucali i
medjusobno se ubijali. Proglasavali su nas cak kriminalcima i neradnicima.
No, svoju borbu za Hrvatsku mozemo dokazati, jer dok smo se mi vani morali
skrivati od metaka, drugi su izvrsno organizirali ubojice na nas ili na
nase prijatelje. Zato imamo moralnu obvezu hrvatskome narodu pokazati tko
smo mi, da smo se borili odavno i da smo na samom pocetku osamostaljivanja
Hrvatske medju prvima dali sve sto smo mogli. Iako udruga prije svega zeli
pomoci politickim emigrantima, zelimo pomoci i svima ostalima koji se hoce
vratiti u Hrvatsku. Veoma sam sretan sto je za udrugu poprilican interes
objasnjava Kraljevic.

Od 1990. godine Kraljevic je, kaze, sudionik Domovinskog rata, radio je na
obrani dubrovackoga podrucja, ali je slao pomoc za Vukovar, Sibenik i
Zadar. Na nase pitanje, je li dobio neko odlicje ili priznanje, odgovorio
je negativno. - Cak sam pomagao nekim osobama koje su sada u Saboru, dosta
sam suradivao i humanitarno i vojno, pa sam tako opskrbljivao vojarnu
Hrvatske ratne mornarice u Plocama. Clan sam Udruge hrvatskih dragovoljaca
Domovinskoga rata, ali nisam dobio ni Spomenicu ni ista drugo. A u
vladajucim strukturama danas su samo jos dvije osobe koje su korektno
suradjivale sa mnom. U Hrvatskoj sam trazio i status ratnog invalida jer
vid nisam izgubio na radnom mjestu vec u borbi za Hrvatsku. Medjutim,
dvaput su me odbili, i to jednom zato sto nisu bili kompetentni, a drugi
put s obrazlozenjem da ratni invaliditet mogu dobiti samo oni koji su
ratovali od 1990. godine do kraja rata. Drugi cu se put obratiti i Uredu
Predsjednika Republike. A u Njemackoj sam ubrzo nakon udesa dobio mirovinu
kao ratni invalid! Zato se cesto moram postidjeti kad me u Njemackoj u
drusivu prijatelja profesori i lijecnici, s kojma sam veoma cesto
kontaktirao zbog svojih problema, pitaju koji status sada imam u svojoj
Hrvatskoj. Jednostavno moram stidijivo izbjegavati odgovor ne znajuci sto
bih rekao - zali se Kraljevic.

**
Cuvali se cak i od Securitatee

- Zivot nas politickih emigranata bio je jako, jako tezak. Ne samo sto smo
se morali cuvati od jugoslavenske Uprave drzavne bezbednosti i
Kontraobavjestajne sluzbe, nego i od americkih i njemackih sluzbi, cak i od
rumunjske Securitatee. Manje - vise svi su tada surafivali s Beogradom i
stoga smo vrlo rizicno zivjeli. Meni, primjerice, roditelji nisu smjeli
dugo dolaziti. Tek su mi dvaput bili u posjetu, a majka je, vidjevsi mene i
moju djecu, deset minuta nakog toga umrla. Nisam mogao doci na pogreb ni k
roditeljima ni bratu. Supruzi Ursuli nije bilo svejedno jer mi je cijelo
vrijeme jedna noga bila na kori banane, a druga u grobu. Stalno sam bio
izlozen prijetnjama, pa su me barem jedanput na tjedan dvije godine zvali
iz Mostara. Nudili su mi kucu i novca koliko hocu samo ako pristanem raditi
za njih. No, ja sam davno sebi rekao: ako cu i za koga raditi, onda ce to
biti samo hrvatska policija, nastavlja Kraljevic.

***

11. Karmen Gumbas, Vjesnik, 25. sijecnja 1999., str. 6.
POTRESNA PISMA O STRADANJU CIVILA NAKON II. SVJETSKOG RATA

VARAZDIN, 24. sijecnja - Na adresu varazdinskog Istrazivackog sredista
komisije za utvrdjivanje zrtava Drugog svjetskog rata i poraca, naslovljeno
na voditelja Sredista Franju Talana, stiglo je u petak pismo iz Zagreba,
pisano starinskim rukopisom. Kad je Talan otvorio pismo, u njemu je na
listu papira nasao potpisanu izjavu jos jednog od zivih svjedoka, sada
nastanjenog u Zagrebu, koji opisuje prizor koji je kao mladic vidio nakon
zavrsetka Drugog svjetskog rata u blizini rijeke Drave kraj Varazdina.

U izjavi pise: "Nakon sto se Drava povukla u korito, nasli smo otvorene
rovove i ljudske leseve, najvise u vojnim odorama, iako je bilo i onih u
civilu, no sva odjeca bila je razderana. Slika je bila zastrasujuca. Na
bezivotna tijela bilo je nabacano kamenje, a mi se nismo usudili
pretrazivati sadrzaj rovova u dubinu. Na tijelima pokojnika, konkretno na
lubanjama, mogle su se vidjeti rupe od metka. Nakon nekoliko dana rovovi su
ponovno zatrpani, a mi se neko vrijeme nakon tog strasnog otkrica nismo
usudili kretati tim krajem". Takve i slicne izjave samo potvrdjuju
cinjenicu da je najveci broj poslijeratnih masovnih grobnica na podrucju
grada Varazdina lociran na dravskoj obali i u obliznjoj dravskoj sumi. Kao
sto je poznato, nakon ulaska partizanskih jedinica u Varazdin, 7. svibnja
1945., uslijedila su pojedinacna i skupna odvodjenja vidjenijih Varazdinaca
na nepoznata mjesta.

Nakon sto su kao "narodni neprijatelji" po kratkom postupku likvidirani,
bacani su i zakopavani u tenkovske rovove na dravskoj obali. Ali, kako je
Drava prije cesto mijenjala tok, u godinama nakon rata voda je cesto
otkrivala masovne grobnice ubijenih vojnih zarobljenika i civila. Prema
nekim podacima, samo od lipnja do listopada 1945. u Varazdinu je
likvidirano izmedju 300 i 400 civila, a masovna su ubojstva nastavljena
posebno tokom "kriznog puta" cije su se kolone slijevale u Varazdin.
"Nedvojbeno je da su pocinjeni brojni zlocini, no cilj Komisije je samo
prikupljenje cinjenica, iskaza i druge gradje o svim zrtvama, a ne i
zlocinima i zlocincima. Ne zelimo biti progonitelji, vec istrazivaci kojima
je cilj istina, dok su zlocini i zlocinci predmet interesa pravne drzave",
rekao je Talan.

Do suverene hrvatske drzave govorilo se samo o zrtvama koje je pocinila
jedna strana, dok se o zlocinima partizana i komunistickih vlasti nije
smjelo govoriti. U nepune tri godine rada varazdinskog Istrazivackog
sredista kompletirano je vise od 2.500 kartona zrtava iz tog vremena, a
obiljezena su mjesta zajednickog ukopa stradalnika u Virja otoku,
Lovrecanu, Visnjici, Cerju Nebojse, Marusevcu, zatim sedam masovnih
grobnica na novomarofskom podrucju i po jedna u Tuznom, Beretincu i Knegincu.





~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Hrvatski Informativni Centar     Tel:   385 1 / 611 5116
Trg Stjepana Radica 3            Fax:   385 1 / 455 0700	
10.000 Zagreb                 E-Mail:   vijesti@hic.hr
REPUBLIKA HRVATSKA

Web:       http://www.hic.hr/hrvatski/vijesti/
           http://www.hic.hr/hrvatski/vijesti/arhiv/
Audio:	   http://www.hic.hr/radio/	
Pretplate: vijesti@hic.hr
           http://www.hic.hr/hrvatski/vijesti/servis.htm
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~