🚀 go-pugleaf

IZBOR IZ HRVATSKOG TISKA - BOSNA I HERCEGOVINA
26. 01. 1999.

SADRZAJ:

POLITIKA
1.  BOSANSKI SRBIN OSUDJEN ZBOG RATNIH ZLOCINA
2.  ANTE JELAVIC: SUSPENDIRAT CU GENERALE SAMO AKO SU POCINILI RATNI ZLOCIN
3.  HDZ BIH NA INTERNETU
4.  ZASTITITE KATOLIKE U KAKNJU I VARESU
5.  IZABRAN NOVI PREDSJEDNIK ZO HDZ BIH SOLI
6.  IZ NJEMACKE U SANSKI MOST
7.  IMAT CEMO SVOJ HRVATSKI KANAL, ALI NAM NITKO NE MOZE ODUZETI NI HRT!

GOSPODARSTVO
8.  DOK BOSNJACI PRITISCU UPRAVU ALUMINIJA I TISUCU HRVATA CEKA POVRATAK NA
POSAO

KULTURA
9.   RAZGOVOR O KNJIZI "KRSCANI BOSANSKE CRKVE"
10.  BOSNJACKI I (ILI) BOSANSKI JEZIK

***

Danasnja tecajna lista: http://www.hic.hr/turizam/tecaj/
Danasnja vremenska prognoza: http://www.hic.hr/turizam/prognoza/

***

POLITIKA

***

1. Hina, Vjesnik, 26. sijecnja 1999., str. 1.
BOSANSKI SRBIN OSUDjEN ZBOG RATNIH ZLOCINA

SARAJEVO, 25. sijecnja - Bosanskog Srbina Milomira Tepesa sarajevski je sud
u ponedjeljak osudio na 13 godina zatvora zbog ratnih zlocina pocinjenih
1992. godine nad muslimanskim civilima. Tepes je osudjen zbog premlacivanja
u bivsoj gimnaziji na Palama koja je od 1992. do 1995. godine sluzila kao
zatvorenicki logor.

***

2. Bl.K., Vecernji list, 26. sijecnja 1999., str. 7.
Ante Jelavic: SUSPENDIRAT CU GENERALE SAMO AKO SU POCINILI RATNI ZLOCIN

MOSTAR - O posljednjim dogadjanji ma na granici RH i BiH predsjednik HDZa
BiH i hrvatski clan Predsjednistva BiH Ante Jelavic jucer je izjavio kako
ostaje pri svojim tvrdnjama iznesenim na posljednjoj sjednici
Predsjednistva stranke "da ima nastojanja odredjenih krugova u
medjunarodnoj zajednici da Hrvati u BiH ne ostvare zajamcena prava". On je
kazao kako Odluka o imenovanju generala HVOa u zapovjednim strukturama
Vojske Federacije do daljnjeg ostaje na snazi, a on ce o tome danas
razgovarati sa zapovjednikom SFORa u BiH generalom Montgomeryjem Meigsom.

- Bude li konkretnih dokaza o tome da njihovo imenovanje nije u skladu s
mirovnim sporazumom, ili da su u tijeku rata pocinili ratni zlocin, onda
mozemo razgovarati o suspenziji - rekao je Jelavic.

Na upit o kadrovskim prijedlozima HDZa BiH za Vijece ministara BiH, Jelavic
je kazao kako ce na mjestu supredsjedatelja i dalje ostati Neven Tomic, a
na mjestu ministra vanjskih poslova BiH, ako pripadne HDZu BiH, Jadranko
Prlic. Za mjesto zamjenika ministra vanjske trgovine predlozit ce se prof.
dr. Zeljka Sumana, pomocnika rektora Mostarskoga sveucilista, a za
zamjenika ministra civilnih poslova Valentina Corica.

Jelavic je u ponedjeljak u Mostaru otvorio web stranice klubova zastupnika
HDZa BiH u parlamentima zupanija, Federacije BiH, Republike Srpske i BiH.

***

3. M. Landeka, Slobodna BiH, 26. sijecnja 1999., str. 2.
HDZ BiH NA INTERNETU

MOSTAR - Predsjednik HDZa BiH i hrvatski clan Predsjednistva BiH Ante
Jelavic otvorio je u ponedjeljak u sredisnjici HDZa BiH web stranicu
klubova zastupnika HDZa BiH u parlamentima zupanija, Federacije BiH,
Republike Srpske i Parlamenta BiH na Internetu.

Glavni tajnik HDZa BiH Marko Tokic, govoreci o znacenju web stranice i
politickom marketingu na Internetu, istaknuo je kako je to mogucnost da HDZ
svoje politicke stavove i ideje dostavi prakticno svima u svijetu preko
Interneta.
To ce ujedno biti bolja komunikaciia stranke i nasih klubova sa svim
medijima - napomenuo je Tokic dodavsi kako je otvaranje web stranice veliki
komunikacijski iskorak i dobitak za sve korisnike, te pokazuje zelju za
boljom komunikacijom HDZa BiH.

Zamjenik glavnog tajnika Nevenko Herceg i Pero Maric djelatnik u stranci,
prezentirati su novinarima sadrzaj web stranice koja na prvoj stranici
sadrzi grb stranke, grb hrvatskog naroda u BiH i BiH. Potom stranica sadrzi
politicku kartu BiH podijeljenu na dva entiteta, a predstavljen je izborni
proces i izborni rezultati na izboirima te politicka scena u zemlji i drugi
sadrzaj.

Svi koji imaju mogucnosti i iskazu zelju da nesto vise saznaju o ovoj
stranci, cije ce troskove snositi Zaklada hrvatskog drzavnog zavjeta,
adresa je WWW.HDZ BiH. org/klubzast/.

***

4. Habena/KTA, Slobodna BiH, 26. sijecnja 1999., str. 3.
ZASTITITE KATOLIKE U KAKNJU I VARESU

SARAJEVO - Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljic je uputio molbu
predsjedniku Vlade Federacije BiH Edhemu Bicakcicu da poduzme potrebne
mjere u zaustavljanju nepravde koju trpe rimokatolicki zupni uredi u Kaknju
i Varesu.

Rimokatolicki zupni ured u Kaknju dobio je od Drvnog industrijskog poduzeca
Pilana iz Kaknja "Zahtjev za realizaciju nastale stete" (u vrijednosti od
6441 njemackih maraka za unistena ravna i armirana stakla) koja je nastala
zbog podmetanja eksplozije na Rimokatolicku crkvu sv. Petra i Pavla u
Kaknju krajem srpnja prosle godine.

"Ovaj zahtjev", pise kardinal Puljic premijeru Bicakcicu, "primili smo s
nevjericom i cudjenjem, a jos vece je cudjenje izazvao uvidjaj policije
koji je napravljen gotovo cetiri mjeseca nakon eksplozije.

I rimokatolicki zupni ured sv. Mihovila Vares i franjevacki samostan sv.
Ivana Krstitelja Kraljeva Sutjeska dozivljavaju stalnu nepravdu da se
imovina ciji su oni zakonski vlasnici sustavno unistava od poduzeca
"Sumarstvo" d.o.o. Vares na lokalitetima Slatina, Robinje brdo, Ponikve,
Jusica njiva, Fratarska suma, Javornik, Javornik donji, Gaj, Osoje, Luka,
Markovista, Bara i Pozeblje.

U pismu premijeru Bicakcicu kardinal Puljic zahtijeva da imovina u Varesu
bude zasticena te da policija i otale vlasti u Kaknju napokon pocnu stititi
prava katolika u tom gradu i opcini, a prestanu podupirat nepradu.

***

5. D.M., Hrvatski informativni centar Tuzla, 26. sijecnja 1999.
IZABRAN NOVI PREDSJEDNIK ZO HDZ BiH SOLI

Nakon dugog raspravljanja i mozemo reci nagadjanja o tome tko ce biti novi
predsjednik, Zupanijski odbor HDZa Soli na sjednici odrzanoj u subotu, 23.
sijecnja ove godine izasao je iz svojevrsne blokade u koju je bio zapao u
prvom redu zbog odlaska dosadasnjeg predsjednika Ive Andrica Luzanskog na
duznost predsjednika Federacije BiH.

Ono sto se u medjuvremenu i na samoj sjednici Zupanijskog odbora dogadjalo,
najbolji je odraz odnosa unutar stranke, koja je u jos uvijek presudnim
vremenima za konacno odredjivanje politickog polozaja Hrvatskog naroda na
podrucju ove zupanije iskazala dovoljno politicke mudrosti, da prevazidje
postojece razlike o tome, na koji nacin i tko treba realizirati osnovne
ciljeve stranke utvrdjene jos na cetvrtom Saboru, a koji nikada nisu bili
niti sporni. Tako su i pored razlicitih misljenja na jedini normalan nacin,
demokratskim izjasnjavanjem vecine, donijete potrebite odluke, koje su u
pojedinim medijima vec bile predstavljene kao razlozi rastakanja HDZa Soli.

Za novog predsjednika ZO HDZ BiH Soli izabran je Pejo Banovic, jedan od
utemeljivaca HDZa na ovom podrucju i covjek koji uziva povjerenje naroda.

Za mjesto ministra bez lisnice u zupanijskoj Vladi dvotrecinskom vecinom
ponovno je izabran Ivica Marinovic, predsjednik Opcinskog odbora HDZa
Tuzla, cime su clanovi zupanijskog odbora iskazali potporu dosadasnjoj
politici koju je provodio ovaj Opcinski odbor.

U svemu ovome znakovite su dvije stvari. Prvo, mogucnost donosenja bitnih
odluka i pored toga sto su unutar stranke ispoljena razlicita gledista,
cime je iskazana njena demokraticnost, sto uvjetima kada se ocekuje da i na
ovim prostorima uistinu zazivi demokracija, koja ce izbrisati veliku vecinu
stranaka vjestacki prikljucenih na pomoc medjunarodne zajednice,
predstavlja znacajan kapital za buducnost.

Drugi moment, jednako bitan, a to je ocuvanje jedinstva Zupanijskog odbora
iz kojega iz osobnoga nezadovoljstva iskazanog voljom vecine nije istupio
niti jedan clan. Ovo je posebice znacajno, ukoliko se zna da su postizborna
vremena za stranku koja je osvojila Vlast ili znacajno participiranje u
istoj, opasnija od onih predizbornih.

Svima onima, koji barem donekle prate politicka zbivanja u ovoj Zupaniji,
ne treba govoriti sto je za Zupanijski odbor HDZa Soli, znacio njegov
dosadasnji predsjednik Ivo Andric Luzanski. Stoga je prevazilazenje prvog
problema nastalog njegovim odlaskom, izborom novog predsjednika svakako
nacinjen znacajan korak za buduci rad.

***

6. D.M., Hrvatski informativni centar Tuzla, 26. sijecnja 1999.
IZ NJEMACKE U SANSKI MOST

Savez izbjeglih i raseljenih osoba Tuzlansko podrinjske zupanije, uputio je
jucer prosvjed protiv projekta raseljavanja prognanika iz Njemacke u Sanski
most.

Naime, iz Njemacke u Sanski most je predvidjeno preseljenje vise desetina
prognanih obitelji iz Podrinja u okviru stambeno migracione suradnje
Sanskog mosta sa njemackim gradom Vupertalom.

Informacije o preseljenju vise desetina prognanickih obitelji iz Njemacke u
Sanski most izazvalo je cudjenje i ogorcenost medju brojnim Podrinjcima, te
ostalim prognanicima trenutacno smjestenim na podrucju Tuzlansko podrinjske
zupanije. Izmedju ostaloga u prosvjedu stoji:

"Mi iz Regionalnog Saveza izbjegllica i raseljenih osoba Tuzla, uz
uvazavanje svih dobrocinstva koja su njemacke vlasti ucinile za bh
prognanike, najostrije osudjujemo ovu praksu investiranja izgradnje naselja
za Podrinjce daleko od njihovog rodnog kraja. Istovremeno, iznenadjeni smo
spremnoscu Vlasti Sanskog mosta i drugih krajiskih gradova, da nudjenjem
lokacija za smjestaj prognanika iz Istocne Bosne cine korake koji ce im
donijeti izvjesnu financijsku korist, ali istovremeno predstavlja
destrukciju istinske reintegracije drzave Bosne i Hercegovine u okviru
njenih medjunarodno priznatih granica.

Zbog svega toga, trazimo od njemackih vlasti da prekinu praksu zbrinjavanja
Podrinjaca u podrucja BiH, koja ne gravitiraju prema Podrinju, jer na taj
nacin nagradjuju kreatore zlocinackih projekata raseljavanja i razdvajanja
naroda. Takodjer, od vlasti Federacije BiH trazimo da onemoguce pojedine
lokalne vladajuce garniture da se "pijacarski odnose" prema vitalnim
drzavnim i nacionalnim interesima", u potpisu predsjednik Fadil Banjanovic.

***

7. Marijan Sivric, Slobodna BiH, 25. sijecnja 1999, str. 4.
IMAT CEMO SVOJ HRVATSKI KANAL, ALI NAM NITKO NE MOZE ODUZETI NI HRT!

Tihomir Begic bio je svojedobno novinar "Slobodne Dalmacije", zatim
"Hercegovackog tjednika". Osim sto je bio medju utemeljivacima tog
tjednika, bio je i glavni urednik "Bojovnika" (nekoliko prvih brojeva zvalo
se "Glasnik HVOa"), prvog tjednika vojnog lista Ministarstva obrane
Hrvatske Republike Herceg Bosne. Afirmaciju je dozivio kao glavni i
odgovorni urednik Radiopostaje Posusje, koja je svojedobno bila
Informativni stozer HVOa i nakon raketiranja odasiljaca na Biokovu od
strane jugovojske, jedini prozor u svijet Hrvatima Herceg Bosne i dijela
Dalmacije. Clan je Svjetskog udruzenja katolickih novinara, a kao
predsjednik Poticajnog odbora dao je veliki doprinos utemeljenju Udruge
hrvatskih novinara u BiH.

Danas je savjetnik clana Predsjednistva BiH iz reda hrvatskog naroda za
medije i odnose s javnoscu. Preustroj RTVa BiH i najava ukidanja
reemitiranja programa HRTa u BiH bili su povod za nas razgovor.

* Kako ocjenjujete proces preustroja bivse Radiotelevizije Sarajevo i
najavu stvaranja federalne televizije?

- Kao prvo, Memorandum o razumijevanju o preustroju RTVa BiH nije nastao
pod sretnim okolnostima, jer iz ustavnih odredaba jasno je da informiranje
nije u ovlasti Federacije, nego zupanija. Stvaranje politike glede radio i
TV postaja, njihove izgradnje, donosenja propisa i radio i TV postajama te
osiguravanja njihova rada pripada zupanijama, a Federaciji dodjela
elektronickih frekvencija za radio, TV itd. No, memorandum je potpisan, i
takav je kakav je, ali sam siguran da ce se trebati potpisati jos jedan,
koji bi konkretnije pridonio razrjesenju pitanja uredenja
bosanskohercegovackog medijskog prostora, kojim bi bili zadovoljni
pripadnici svih triju jednakopravnih, suverenih i konstitutivnih naroda.

Promidzba Hrvata

* Ali, cini se da su trenutacno najnezadovoljniji Hrvati?

- Sigurno je da ne mozemo biti nimalo zadovoljni stanjem medija hrvatskog
naroda u BiH. To je jedna od najvecih boljki i najvecih nedostataka Hrvata
u BiH. Nemamo svoje dnevne novine koje sami uredjujemo, nemamo svoje
tjednike, osim "Hrvatske rijeci" u Sarajevu. Sve sto je hrvatski narod
zajedno s ostala dva naroda svojedobno ulagao u sredisnju informativnu kucu
RTV Sarajevo ostalo mu je nedostupnim. Radio i TV studiji koje imamo nisu
kvalitetno umrezeni u sustav, ni programski ni tehnicki. U takvim uvjetima
bilo je jako tesko promovirati i promicati hrvatske stavove i ideje. Srecom
da smo imali maksimalno razumijevanje medija iz nase maticne domovine -
Republike Hrvatske.

* Zasto Hrvati nisu mogli uspostaviti svoje medije u HercegBosni?

- Mislim da je napravljena pogreska sto uspostava hrvatskih medija u
HercegBosni nije na startu povjerena strucnjacima za taj posao. Dijete je
trebalo dati materi.

* Osnovan je Hrvatski radio Herceg - Bosne?

- Hrvatski radio HercegBosne radile su profesionalne osobe. On je medijski
primjer kako bi hrvatski prostori trebali biti povezani, premda i tu treba
jos mnogo raditi na modernizaciji tehnicke povezanosti. Kad ovo govorim,
osobito mislim na Televiziju HercegBosne, na televiziju kao najpopularniji
i najucinkovitiji medij koji smo jednostavno morali izgraditi. Da smo imali
nase medije, sve bi se to drukcije odvijalo i s puno vise zadovoljstva za
hrvatski narod u BiH. Ta medijska povezanost o kojoj govorim od presudne je
vaznosti za opstojnost Hrvata, jer su upravo mediji taj cimbenik koji
svakodnevno sve Hrvate drze na okupu, cine ih jacima i jedinstvenijim,
informiranijima, takvi mediji afirmiraju hrvatski jezik i kulturu, zapravo
afirmiraju Hrvate kao narod. To je jako, jako vazno. Hrvatskoj televiziji
treba posebno zahvaliti za ono razdoblje rata kad smo imali dovoljno
prostora za informacije iz Herceg Bosne, medutim, kako je rat odmicao, bilo
je sve manje "minutaze" za Hrvate iz BiH. To je normalno, i da nam se da
maksimalno minuta u odnosu na druge regije u Hrvatskoj, nama je to malo.

Vaznost televizije

* Mislite da stoga treba Hrvatima kanal na hrvatskome jeziku u okviru
federalne televizije?

- Svakako da nam treba taj kanal. Mi po svim medjunarodnim poveljama imamo
pravo na nj i on je preduvjet opstanka Hrvata u BiH. Medutim, takoder sam
uvjerenja kako ni taj kanal nece moci zadovoljiti sve informativne potrebe
Hrvata u BiH, i stoga Hrvatima u BiH treba osigurati mogucnost legalnog
pracenja svih triju kanala Hrvatske televizije. TV i radio kanal su pitanja
reforme RTVa BiH, a osiguravanje programa HTVa treba biti regulirano u za
to predvidjenim aneksima Sporazuma o posebnim odnosima. Tek u takvim
informativnim okolnostima Hrvati u BiH osjecat ce se sigurno i kvalitetno
informiranima. Kad su u pitanju kanali na federalnoj televiziji, treba
osigurati da se oba kanala vide na cijelom podrucju Federacije.

* Nezavisna komisija za medije i sef za izdavanje dozvola Robert Gilett ne
misli tako. On je protiv televizije koja ce, kako on kaze, "praviti podjele
medu narodima?!

- Vidite, razgovarao sam o ovim pitanjima s gospodinom Simonom Heislockom i
Chrisom Rilyem, i oni ne dovode u pitanje nase pravo na kanal na hrvatskome
jeziku. U tom smislu ohrabruju i izjave gospodina Ellerkmana, voditelja
Podrucnog ureda visokog predstavnika u Mostaru. Kazao sam im da se ne radi
o programu koji ce dijeliti narode, nego o programu koji ce afirmirati
hrvatski narod sa svim njegovim posebnostima. Tako isto ce kanal na
bosnjackom jeziku afirmirati bosnjackomuslimanski narod i nemamo nista
protiv toga. Svako drugo rjesenje kad je u pitanju reforma RTVa BiH nas
nece zadovoljiti i necemo ga moci prihvatiti. Vjerujem da cu se uskoro
sastati i s gospodinom Robertom Gilettom i objasniti mu da se hrvatski i
bosnjacki jezik razlikuju te da ne mozemo prihvatiti nekakvu nacionalno
mijesanu federacijsku televiziju. Ako medjunarodna zajednica misli to
uciniti, onda ce morati stvarati televiziju bez hrvatskih predstavnika, i
to bi onda bilo stvaranje jos jedne bosnjackomuslimanske televizije jer bi
se hrvatski kadrovi tesko pronasli za rad na takvoj televiziji.

Cericeve poruke

* Kako to jos jedne bosnjacke televizije?

- Pa, sadasnji RTV BiH je uglavnom bosnjackomuslimanski medij. U posljednje
se vrijeme, doduse, pokusavaju uciniti odredeni zaokreti, ali uredivacka
politika jasno odreduje ciji je medij. Cinjenica je da je npr. ta
televizija na Madridsku konferenciju stigla s bosnjackim izaslanstvom, da
je pratila bosnjackomuslimanske politicare koji su ih i angazirali, da se
urednik informativne emisije na presskonferenciji predstavio kao novinar
bosanske televizije itd...

Uostalom, vidjeli ste kakvom tu televiziju vidi muslimanski duhovni vodja
reisul ulema Mustafa Ceric u prosvjednom pismu njezinim celnicima, tvrdeci
kako ona "katolizicira muslimane u BiH" jer se u njezinom programu spominje
Isus Krist, Sveti Otac, Uzoriti... Evo, vidite, i ovo je jedan klasican
primjer kako nam trebaju kanali na sluzbenim jezicima, kako nam treba kanal
na hrvatskom jeziku na kojem ce slobodno moci izrazavati nase nacionalne,
kulturne, vjerske i ine odlike. Toga bi trebale biti svjesne i odgovorne
osobe medunarodne zajednice zaduzene za reformu medija. Naravno, izjavu
reis uleme Cerica treba promatrati i kao dio zakuIisne bosnjacke igre pred
medunarodnom zajednicom u smislu uvjeravanja kako se, eto, toboze, RTV BiH
transformirao.

* Je li HVO konfiacirao odasiljace RTVa BiH?

- To nije tocno. Poznato je da su najvaznije odasiljace, koji se nalaze na
prostoru gdje su Hrvati vecinski narod, porusili zrakoplovi nekadasnje
jugovojske. To je barem lako dokazati. Objekti u kojima se nalaze
odasiljaci sagradjeni su sredstvima opcinskih proracuna u opcinama u kojima
su gradjeni, oprema uglavnom isto tako kupljena. Nema tu nikakve
konfiskacije. Ako bismo tako promatrall stvari, zar onda Hrvatima i Srbima
nije konfiscirana najveca vrijednost bivseg sredisinjeg
bosanskohercegovackog informativnog sustava - zgrada RTV doma u Sarajevu,
koju su gradila sva tri naroda, a koja je u tom sustavu najkapitalniji dio.

* Kako ste shvatili odluku Nezavisne komisije za medije da se prekine
reemitiranje programa HTVa?

- Prvo, dobio sam obecanje s najvise razine da do radikalnog prekida
reemitiranja programa HTVa nece doci. To bi bila velika pogreska, kao sto
je pogreska te komisije bila da u vrijeme Bozica i Nove godine uopce
pokrecu tu temu. Odluku sam shvatio kao zelju medunarodne zajednice da se
konacno sredi medijski prostor u BiH, da se uspostavi sustav sukladno
medjunarodnom planu raspodjele frekvencija, sto treba apsolutno podrzati i
da se na taj nacin hrvatskome narodu osigura njegovo pravo na sustav
frekvencija za elektronicke medije na hrvatskome jeziku. Reemitiranje
programa HRTa prozor je u svijet Hrvatima u BiH i zatvaranjem tog prozora
medjunarodna bi zajednica sama sebi nacinila medvjedju uslugu, ostavljajuci
hrvatski narod u BiH u informativnom mraku. Osobno vjerujem da do toga nece
doci, nego da ce Hrvati u BiH realizirati svoje pravo na kanal na hrvatskom
jeziku i reemitiranje programa HTVa sukladno pozitivnim zakonima u toj
oblasti.

Studio u Mostaru

* I za kraj, kako biste Vi uredili hrvatske medije u Federaciji BiH? 	

- Prvo, treba preispitati nacin na koji je RTV BiH sebi uzeo ekskluzivno
pravo da bude clanicom EBUa prije njezina preustroja. Drugo, sto je jako
vazno, jest da kod nasih najodgovornijih predstavnika podignemo razinu
svijesti o vaznosti medija za jedan narod i njegovu opstojnost u svakom
smislu. Tvrdim da ce bez nasih kvalitetnih medija doci do znacajnijeg
iseljavanja Hrvata iz BiH. Vjerujem da to nije u interesu ni svjetskih
mocnika ni medjunarodne zajednice, koji su toliko puta izjavljivali kako
bez Hrvata nema daytonske BiH. Kad govorimo o hrvatskom medijskom prostoru,
jasno je da postoji samo jedan nacin njegove kvalitetne uspostave. Osobno
zagovaram da sredisnji studio buduceg radio i TV kanala na hrvatskom jeziku
bude u Mostaru i da on kvalitetnim vezama (linkovima, optikom ili drugim
suvremenim rjesenjem) bude povezan sa studijima koji vec postoje ili bismo
ih napravili u zupanijama u kojima zivi hrvatski narod, npr. u Kiseljaku za
sredisnju Bosnu, u Sirokom Brijegu za zapadnu Harcegovinu, u Livnu za
Hercegbosansku zupaniju, u Orasju za Posavinu, u Zepcu, Sarajevu i svuda
tamo gdje ocijenimo da bi studio trebao biti. To bi bio ucinkovit sustav.
Na isti nacin treba biti uvezan Radio HercegBosne i HABENA kao nasa
novinska agencija. Naravno, takav sustav ne bi gusio sadasnje 32 opcinske
radijske postaje, nego bi im omogucio brzu afirmaciju u sirim okvirima.
Isto to vrijedi za lokalne televizije. Moramo pokrenuti jedan dnevni list u
Mostaru, jedan tjednik i ojacati "Hrvatsku rijedj". To je nasa nasusna
potreba. Sredstva za ovako vazne projekte ne bi smjela biti limitirajuci
faktor, a kad su kadrovi u pitanju, mislim da ih imamo, samo ih treba
organizirati. Centar za studije novinarstva ove godine dat ce nam prve
zavrsene novinare, i u tom nas smislu ocekuju bolji dani.

* Kako se izboriti za realizaciju takvog sustava?

- Iskreno se odluciti za realizaciju projekta i povjeriti ga strucnim
osobama koje ce transparentno podnositi i financijska i svaka druga
izvjesca. Vec je utemeljena jedna strucna skupina ljudi koji ce izraditi
prijedlog kako Hrvati vide informativni prostor u Federaciji. Dogovorit
cemo s najodgovornijim osobama medjunarodne zajednice za medije nasu radnu
verziju Zakona o utemeljenju Federacijske televizije i pustiti je u
zakonsku proceduru. Pokrenut cemo razgovore izmedu hrvatske i bosnjacke
strane, izmedu novinarskih udruga, prijedlozi ce se staviti na razmatranje
i odluku najvisim tijelima. Trebamo poboljsati suradnju s odgovornim
osobama iz medunarodne zajednice zaduzenima za medije, sustavnije raditi na
svim razinama i jasno odrediti osobe koje ce nas predstavljati u
pregovorima s medjunarodnom zajednicom. Sto se tice Hrvata, mi nemamo vise
vremena za odlaganje rjesavanja nasih temeljnih medijskih pitanja.

***

GOSPODARSTVO

***

8. A. Mrkonjic, Slobodna BiH, 26. sijecnja 1999. str. 4.
DOK BOSNJACI PRITISCU UPRAVU ALUMINIJA I TISUCU HRVATA CEKA POVRATAK NA POSAO

Povratak prognanika, imovine i uposljavanje mozda su i najosjetljivije
tocke pragmaticnog dijela mirovnog sporazuma za BiH. I dok su prognanici i
imovina uglavnom politicki i pravni problem, dotle je uposljavanje, odnosno
povratak na stara radna mjesta, gospodarsko i zasad gotovo nerjesivo
pitanje. U Federaciji, pa, i cijeloj BiH, u ratu unisteno gospodarstvo
jedva dise, a tisuce radnika cekaju milost medjunarodne zajednice koja
svoja ulaganja u ovdasnju ekonomiju uvjetuje politickom poslusnosti i
privatizacijom .Jedno od rijetkih poduzeca koje je uz pomoc kapitala iz
Republike Hrvatske uspjelo znacajnije pokrenuti proizvodnju jest mostarski
Aluminij koji je prije rata uposljavao 3700 radnika i bio pokretac
gospodarskog razvoja sirega hercegovackog podrucja.

I taj nekadasnji div je u ratu tesko stradao, neke procjene govore o cak
150 milijuna DEM stete, jer se u takvim okolnostima ne racuna samo izravna
ratna steta vec i troskovi pokretanja proizvodnje i drugo. Stoga nije
nimalo cudno sto je svo,jevrsni procvat Aluminija postao zanimljiv i
nekadasnjim radnicima bosnjacke nacionalnosti koji objektivno tesko zive i
koji se, zanimljivo je, dok se samo razmisljalo o pokretanju proizvodnje,
nisu do unatrag godinu dana bas previse zanimali za povratak na radna
mjesta. Poglavito im nije bio zanimljiv rad sa celijama, koji granici s
Ijudskom izdrzljivosti. Ali problem Aluminija je ubrzo ispolitiziran pa su
se, pod okriljem politike, a i osobnih interesa, nekadasnji radnici koji
uglavnom zive u istocnome Mostaru, organizirali i sindikat i tako poceli
stalni pritisak na poslovodstvo Aluminija i predstavnike medunarodne
zajednice da ih vrate na posao.

Bosnjacki zahtjevi

Povjerenikom sindikalne organizacije 8. sijecnja prosle godine izabran je
Mujo Hodzic, koji je dvanaest godina proveo u Aluminiju. Sindikat navodno
broji oko 600 bivsih radnika i djeluje u sklopu Sindikata metalaca BiH,
koji su pod okriljem krovnog sindikata Sulejmana Hrle kojega mnogi nazivaju
socijalistickim predsjednikom jer je taj status uspio priskrbiti jos u
starom sustavu i sacuvati ga do danas. Zanimljivo je kako Mujo Hodzic nema
pojma da u Aluminiju vec duze vrijeme postoji Nezavisni sindikat radnika
toga poduzeca koji su Aluminij branili od agresora i pljackasa svake vrste
i boja i koji su u vrijeme pokretanja proizvodnje mjesecima nesebicno
radili, cak i bez placa. Predsjednik toga sindikata je Vlado Ivankovic,
takoder dugogodisnji djelatnik mostarskog poduzeca. Istina, Hodzic dodaje
kako osobno nema nista protiv toga sindikata ali kaze kako bi se "oni u
Aluminiju" morali uvezati u Sindikat metalaca BiH. Medutim Vlado Ivankovic
kaze kako radnici Aluminija ne priznaju Sulejmana Hrlu svojim legitimnim
predstavnikom jer je njegov legitimitet u cijeloj BiH i te kako sporan.

- Savez sindikata kojemu je on na celu manipulira radnicima ne
analizirajuci posteno novonastale probleme u uvjetima poraca i trzisnog
poslovanja i tako ostaje na razini tipicnoga socijalistickog sindikata, a
ne sindikata primjerenog europskim standardima, istice Ivankovic.

Osporavanje dokapitalizacije

Povjerenik sindikata bivsih radnika Aluminija u istocnome Mostaru Mujo
Hodzic u najkracem iznosi zahtjeve toga sindikata:

- Prvo trazimo da se vratimo na posao. Vjerujemo da sada i za nas ima tamo
posla, i to su nam kazali i neki od nasih kolega Hrvata. Oni tvrde da i
njih ima malo a da je posla puno vise. Ja sam osobno do devedeset i trece
isao na posao u pogon anoda i tvrdim kako tvornica nije ni priblizno
unistena kako se prica. Drugo, trazimo reviziju dokapitalizacije Aluminija.
Mi smo za svaku dokapitalizaciju po zakonu, ali mislimo kako to ovdje nije
slucaj, sto je pokazao i posjet Franje Tudjmana povodom pustanja u rad
Aluminija, a tamo nije bilo Alije Izetbegovica. Sve se to radi zakulisno, a
Kuvajt u zenicku Zeljezaru ulaze legalno, u dahu iznosi zahtjeve povjerenik
Hodzic.

Na upit koga najvise krivi za takvo stanje, Mujo Hodzic u ime svojih kolega
s gorcinom spominje Vladu Federacije BiH i Miju Brajkovica, generalnog
direktora Aluminija.

- Mislim kako bi Vlada morala cak i prisiliti Brajkovica da nas vrati na
posao. Mi smo u vise navrata kritizirali premijera Edhema Bicakcica, ali
bez rezultata. Vjerujte, lakse nam se dogovoriti sa zamjenikom ministra,
Hrvatom, negoli s ministrom Bosnjakom, donedavno je to bio gospodin Salkic.
Bojim se kako se tu radi o medjustranackom dogovoru iako to sa sigurnosti
ne mozemo tvrditi. I dalje cemo vrsiti pritisak na Vladu i medjunarodnu
zajednicu od koje trazimo posredovanje kod formiranja mjesovitog Upravnog
odbora u kombinatu, dodaje Hodzic. Razgovarajuci dalje s povjerenikom
sindikata Hodzicem iznenada doznajemo podatak koji mozda i odgovara na upit
zasto u Hercegovackoneretvanskoj zupaniji nema Agencije za privatizaciju.

- Mi smo trazili od nasih ministara u zupanijskoj vladi da ospore osnivanje
Agencije za privatizaciju dok se ne izvrsi revizija dokapitalizacije u
Aluminiju. Culi smo, naime, kako je jedna njemacka tvrtka vecinski vlasnik
poduzeca i spominje se ime Nijemca koji ce biti na celu kompanije, istice
Hodzic, a na upit o kojoj se tvrtki i osobi radi, ne odgovara vec samo
slijeze ramenima.

Na koncu Hodzic dodaje samo kako sindikat bivsih radnika Aluminija trazi da
medju 800 uposlenih, koji trenutacno navodno rade u Aluminiju, polovica,
dakle 400 radnika bude bosnjacke nacionalnosti. Njegov nekadasnji kolega, a
sada sindikalni partner Vlado Ivankovic podsjeca kako u Aluminiju
trenutacno vise radi Srba i Bosnjaka nego sto u istocnome Mostaru ukupno
zivi nebosnjaka.

- Ne dopustamo da se Aluminij politizira i da ljude brojimo po nacionalnoj
ili vjerskoj pripadnosti. Pa, pobogu, u ovom trenutku vise od tisucu
Hrvata, koji su bili u Aluminiju u razdoblju izbijanja rata, ceka povratak
na posao. Uostalom, upitno je koliko doista ljudi nakon sest godina racuna
na povratak u Aluminij, jer je znatan broj njih stekao uvjete za mirovinu.
Drugi su otisli u trece zemlje. Osim toga, nije malen broj onih, pa cak i
strucnih Ijudi, koji su poceli raditi u drugim poduzecima i drustvenim
ustanovama i institucijama. Neki su opet odbili pozive da se vrate na radna
mjesta. Isticemo kako ni pojedini duznosnici europske administracije nisu
vjerovali u pokretanje proizvodnje, pa stoga nisu ni ulagali trazena
financijska sredstva u nase poduzece. Drzimo kako bi Aluminij trebao biti
primjer drugima koji mozda ne vide nacina za pokretanje proizvodnje gotovo
iz pepela, kazao je Vlado Ivankovic.

Poslovodstvu Aluminija doista ne moze nitko osporiti trud i odricanje, kao
i pravilno usmjerenu pokretacku politiku. Jer, bez obzira ostvarili sva
svoja prava ili ne, svi oni koji vole Aluminij i koji znaju sto on znaci za
Mostar i regiju, moraju pozdraviti ozivljavanje poduzeca. Pomocnik
generalnog direktora za pravne i kadrovske poslove Jure Musa iznosi tocan
podatak o trenutacnom broju uposlenih radnika i 19. sijecnja ove godine na
posao se javilo 830 uposlenika. Znaci, dakle, cak 3100 bivsih radnika
Aluminija je izvan radno aktivnog odnosa i tu se, kako kaze, radi i o
Hrvatima, i o Srbima, i o Bosnjacima. Uostalom, nekada je u Aluminiju
radila gotovo trecina radnika srpske nacionalnosti. Tesko je vjerovati da
bi se uistinu svi vratili pa i kada bi bilo posla. Primjerice, Mirsad Saric
je trenutacno na funkciji dopredsjednika zupanijske vlade, a Fuad Catovic
je dogurao do mjesta dekana na Pedagoskoj akademiji. Inace, u Aluminiju od
ukupnog broja uposlenih trenutacno radi 21 osoba srpske i 15 osoba
muslimanske odnosno bosnjacke nacionalnosti.

Poduzece nije privatizirano

Spekulacije o navodnoj kupnji Aluminija od Nijemaca, Jure Musa energicno
odbacuje:

- Aluminij nije privatiziran vec je obavljena dokapitalizacija, i to
iskljucivo u sluzbi pokretanja proizvodnje. Sve je bilo javno i provedeno
na sudu sukladno vazecim zakonima o inozemnim ulaganjima u BiH. Vrijednost
Aluminija se sastoji od tri dijela. Prvi dio cini prije rata procijenjeni
drzavni, odnosno drustveni kapital. Taj ce se dio, umanjen za ratne stete,
privatizirati i u tom procesu ce moci sudjelovati svi gradjani i tu nikome
nista nije oduzeto. Drugi dio je dionicarski kapital i on je vlasnistvo
ljudi koji su u kontinuitetu radili u poduzecu. To je u stvari dodana
vrijednost stvorena poslije rata i ona nece ici na trziste. Pa tko razuman
moze osporiti nesto sto su radnici mukotrpno stvorili? Treci dio su strana
ulaganja i to je iskljucivo ulozena vrijednost TLMa iz Sibenika i nema
nikakve veze ni s kim pa ni s Nijemcima. Podsjecam, svi odnosi ce biti
predmet revizije dokapitalizacije. Dakle, nista jos nije privatizirano i
tek ce se raditi program privatizacije poduzeca koji ce biti upucen
zupanijskoj Agenciji za privatizaciju, koja ce ga prihvatiti ili odbiti.
Zato je u najmanju ruku cudno sto se sindikat iz istocnog Mostara bori za
povrat kapitala u Aluminiju, a istodobno se svim sredstvima bori protiv
formiranja Agencije za privatizaciju, kaze Jure Musa.

U poslovodstvu Aluminija ne zele nikakvu polemiku s predstavnicima
bosnjackog sindikata, makar ne mogu prijeci preko, kako kazu,
neargumentiranih tvrdnji i pausalnih i neprovjerenih informacija.

- Apsolutno nije tocno kako se u poduzece ne mogu vratiti kvalitetni i
dobri radnici. Ali doista su nasi trenutni kapaciteti popunjeni i kada
treba popuniti neko radno mjesto, redovito saljemo oglase u tisak i na
radiopostaju koja pokriva i sire podrucje od Mostara, Zasto se netko ne
javlja na oglas, nije nam poznato i to je osobna stvar, ali treba znati
kako mi zelimo uposljavati uglanom proizvodne djelatnike. Mozda i zbog toga
ljudi se rijetko odlucuju za rad na teskim radnim mjestima kao sto je
primjerice u pogonu anoda. Uostalom, nikada vise u Radnoj zajednici nece
raditi kao nekada gotovo 600 radnika. Odnosi u nacionalnoj strukturi su
posljedica rata i to nije slucaj samo u Aluminiju. Uzmite za primjer i
poduzeca koja, uvjetno receno, nadzire bosnjacka vlast. Drzimo kako je
zahtjev da od 800 uposlenih, a toliko ih nema, 400 radnika bude bosnjacke
nabionalnosti, cista komunisticka postavka. Pa zar se na taj nacin radnici
ne svrstavaju po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti, a ne po strucnosti. Ja
vam jamcim da smo u zadnjih nekoliko mjeseci tri puta oglasavali potrebe za
radnicima u pogonu anoda, ali se, eto, ni gospodin Hodzic, koji je tamo
nekada radio, nije javljao na oglase.

Mi ga ne mozemo traziti jer ne znamo i ne moramo znati gdje on uopce zivi,
iako uvijek prednost dajemo bivsim radnicima, navodi dalje pomocnik
generalnog direktora Aluminija.

Nikada vise socijalna ustanova

Poslovodstvo je odlucno u nastojanjima da poduzece ne bude vise socijalna
ustanova. Opredjeljenje je trzisno poslovanje i u administraciju se, kako
kazu, tesko primaju novi ljudi. Tako je nekada u Radnoj zajednici radilo
cak 27 pravnika ili 40 ekonomista, a danas svega po jedan ili dva.
Izmisljotine su nekakvi medjustranacki dogovori o sudbini Aluminija, kazu u
tom poduzecu i pozivaju jos jednom sve da Aluminij ne uvlace u politicke
vode jer ce stete imati i svi oni koji rade kao i oni koji se zele vratiti
na nekadasnja radna mjesta.

Ipak, unatoc svim pozivima nedvojbeno je kako se Aluminij u vise navrata
pokusalo uvuci u politicke igre, ali se redovito ponajprije kvalitetnim
milijunskim ugovorima izvlacio iz toga. Nitko ne osporava nekadasnjim
radnicima da se vrate na svoja radna mjesta, ako nisu za mirovine, ako su
kvalitetni i napokon ako za njih uopce ima mjesta, jer poduzece radi s
pedeset posto kapaciteta. Situacija je manjevise slicna i u svim drugim
poduzecima u BiH koja su pokrenula proizvodnju. Do radnih mjesta su
dolazili oni koji su tim mjestima bili blize i obicno je to drasticno
poremetilo nacionalnu strukturu. To je i logicno, jer na stotine tisuca
ljudi je protjerano, a velika podrucja su, na zalost, etnicki ociscena.

Treba li provjeravati tko radi u Vogosci, zenickoj zeljezari, a o tvrtkama
u istocnome Mostaru da i ne govorimo. Zato je povratak na staro dosta
tezak, za mnoge ce biti i neostvariv. Pitanje je treba li uopce taj problem
toliko potencirati ili se bolje efikasnom i odlucnom privatizacijom uz
pokretanje unutarnjeg i inozemnog kapitala okrenuti buducnosti i stvarati
nova radna mjesta. Uostalom, mozda i bivsi radnici Aluminija u tim novim
poduzecima budu bolje placeni i budu radili na manje opssnim mjestima.
Mirovni sporazum za BiH je u svakoj pori zivljenja doista izuzetno slozen,
ali se mora ici naprijed i nista vise nece biti kao nekada.

***

KULTURA

***

9. G.P., Vjesnik, 26. sijecnja 1999., str. 6.
RAZGOVOR O KNJIZI "KRSCANI BOSANSKE CRKVE"

ZAGREB, 25. sijecnja - Pred auditorijem prepune dvorane Matice hrvatske,
odrzan je u poriedjeljak navecer iscrpan i nadasve zaniljiv razgovor o
knjizi fra Leona Petrovica: "Krscani bosanske crkve", (izdavac Svjetlo
rijeci). Knjiga je pisana kao povijesna rasprava o problemu patarenstva ili
bogumilstva u srednjovjekovnoj Bosni. Tko su bili bosanski krscani (kako su
sami sebe zvali)? Manihejski dualisti ili bogumili prispjeli iz Bugarske -
tvrde jedni povijesni izvori. Krscanski heretici ili patareni prispjeli iz
Dalmacije za progona glagoljasa - reci ce drugi. Gnosticka sekta bliska
albigeneskim katarima - dokazuju treci. Na ta i druga pitanja o porijeklu
bosanskih krscana - povijesno raspetih izmedju katolickih i pravoslavnih
presizanja, a kasnije izbjeglih ispred islamskog nadiranja pokusali su
odgovoriti povjesnicari, koji su se temeljito bavili tim pitanjem, akademik
Franjo Sanjek i dr. Pejo Coskovic. Ovaj skup, odrzan u organizaciji
Hrvatskog kulturnog drustva Napredak - glavne Podruznice Zagreb, obnovio je
interes za povijesno djelo fra Leona Petrovica i problematiku bosanske
crkve kojom su se bavili hrvatski povjesnicari od Rackog preko Dominika
Mandica do Sanjeka.

***

10. Z.V., Vjesnik, 26. sijecnja 1999., str. 6.
BOSNJACKI I (ILI) BOSANSKI JEZIK

ZAGREB, 25. sijecnja - Bosanski i (ili) bosnjacki jezik tema je predavanja
koje ce u srijedu odrzati prof. Tomislav Ladan. Voditelj je prof. dr. Ivo
Pranjkovic. Predavanje ce se odrzati na Tribini grada Zabreba na Kaptolu
27, s pocetkom u 19 sati.




~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Hrvatski Informativni Centar     Tel:   385 1 / 611 5116
Trg Stjepana Radica 3            Fax:   385 1 / 455 0700	
10.000 Zagreb                 E-Mail:   vijesti@hic.hr
REPUBLIKA HRVATSKA

Web:       http://www.hic.hr/hrvatski/vijesti/
           http://www.hic.hr/hrvatski/vijesti/arhiv/
Audio:	   http://www.hic.hr/radio/	
Pretplate: vijesti@hic.hr
           http://www.hic.hr/hrvatski/vijesti/servis.htm
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~