🚀 go-pugleaf

ZAPIS EMISIJE EMITIRANE U "KULTURNOM KLUBU" HRVATSKOGA RADIJA RADIOPOSTAJE
MOSTAR. EMISIJA JE EMITIRANA U PETAK, 11. SIJECNJA 1999., A UREDILA JU JE I
VODILA NOVINARKA ZLATA BRBOR.



Postovani slusatelji, posredstvom HINE stigla nam je jedna neobicna
informacija. Naime, sarajevska mreza, koju novcano podupire BiH ispostava
SOROS-ove zaklade, podastrla je na Internetu muslimansko tumacenje
srednjovjekovne povijesti BiH. Prema tom tumacenju doseljena slavenska
plemena u 7. stoljecu zaobisla su Bosnu, a Hrvate su turske vlasti naselile
u 15. stoljecu na opustjela podrucja kao kmetove.

"Izvorna gradja pokazuje da je u srednjem vijeku Bosnu naseljavao bosanski
narod zvan Bosnjani," stoji u tekstu.

"Doseljenje Srba i Hrvata na bosanskohercegovacki prostor uslijedio je tek
u vrijeme turske okupacije Bosne. Zbog cestih epidemija kuge i pogibije
Bosnjaka po bojistima turske carevine, turske vlasti su na opustjele
predjele naseljavali pripadnike Srba i Hrvata iz susjednih zemalja. To su
mahom bili stocari i radni elementi, "kmetovi" - pisu autori bosanske
stranice na Internetu.

Bosanska stranica otkriva kako se na "osnovi dokumenata" tocno zna kad su
koje "bosanskohercegovacke oblasti bile naseljene srpskim ili hrvatskim
pripadnicima", cija je nazocnost bila "kap u moru u odnosu na starosjedioce".

"Ali, u 19. stoljecu zbili su se neki dogadjaji koji su uvelike izmijenili
etnicku sliku BiH. Pod jakom nacionalistickom propagandom iz susjedne
Srbije i Hrvatske, dotadasnjim Bosnjacima katolicima i pravoslavcima pocelo
se usadjivati u svijest da su Hrvati, odnosno Srbi. Na taj nacin ubrzo je
nestalo Bosnjaka te dvije vjere, cime je znatno ojacan sastav ranije
doseljenih Srba i Hrvata. Bosnjacima muslimanima pokusalo se dokazati da su
"poturice", tj. da su islamizirani Srbi ili Hrvati. U tom se nije uspjelo
jer su oni znali tko su i kojeg korijena. Tako su Bosnjaci muslimani ostali
jedini predstavnici bosnjackoga naroda - potomci srednjovjekovnih Bosnjana"
- pisu sarajevski "netovci" u kratkom tecaju povijesti BiH na Internetu.

Glede "vjera bosnjackoga naroda" isticu kako je na taj prostor krscanstvo
prodrlo dosta rano, ali se zbog specificnih uvjeta izrodilo u posebnu
vjeru, koja je samo "imenom bila krscanska". Pripadnici te vjere sebe su
nazivali "dobri krscani", koji se danas u narodu nazivaju bogumili. Kada su
1463. ce Bosnu osvojili Turci bogumili su masovno presli na islam - tvrde
"netovci" dodajuci kako je katolika i pravoslavaca bio neznatan broj, i
napominju kako se i danas u BiH ispovijedaju sve tri vjere, isto kao i u
srednjem vijeku, samo sto su "bogumile zamijenili muslimani".

Hrvatska povijest je poprilicno istrazena, uostalom kao i sve europske
povijesti i zaista nema nikakvoga razloga krivotvoriti je i dodavati joj
bilo sto, jer nam to generacije ne bi oprostile. Stoga umjesto komentara
pokusat cemo na ovaj povijesni pamflet rijecima znanstvenika, po tko zna
koji puta, reci istinu, jer istina o Hrvatima BiH kroz povijest ili odgovor
sve brojnijim krivotvoriteljima povijesti na stetu Hrvata BiH mora biti
podastrta.

Dakle, na ove prostore nasi su se preci poceli naseljavati jos 551. godine;
masovno naseljavanje je zapocelo pocetkom sedmoga stoljeca, da bi vec od
devetoga stoljeca pristupili formiranju drzavnih zajednica. Najprije su
naselili zapadni dio tadasnje Dalmacije, koja je obuhvacala Bosnu, Zapadnu
Srbiju, Sandzak, Crnu Goru i Hrvatsko primorje. Ti su krajevi nasim precima
bili privlacni, jer su od rimskoga doba bili i najkultiviraniji. Odatle su
se sirili u Panoniju, gdje su s obje strane Drave i Save zaposjeli nova
sjedista. Uskoro su stvorene tri hrvatske drzave: sjevernodalmatinska ili
"Bijela Hrvatska" koja se prostirala od Istre do Biokova, juznodalmatinska
ili "Crvena Hrvatska" koja se pruzala od Biokova do Skadarskoga jezera i
Panonska Hrvatska koja se protezala od Alpsko-balkanskoga gorja do Blatnoga
jezera i Dunava. Hrvatska je postala kraljevinom kada je papinski legat
hrvatskom kralju Tomislavu 925. godine na Duvanjskom polju vlastorucno
stavio papinsku krunu na glavu. Hrvati su tada vec predstavljali znacajnu
vojnu moc. Mogli su dici silu od stotinu tisuca pjesaka i isto toliko
konjanika, te osamdeset velikih i stotinu manjih ladja. Bilo je to sjajno
doba Hrvatske! Da je tako govori podatak da je i sam carigradski imperator
Hrvatsku smatrao silom, te je njezinu kralju Tomislavu dodijelio naslov
konzula i proglasio ga svojim saveznikom. A za nas, danasnje generacije, to
je nepobitni dokaz za tvrdnju da je BiH bila hrvatska zemlja.

Zasto toliko insistirati na ovoj dalekoj proslosti? Upravo zbog toga sto se
u posljednje vrijeme raznim zlodjelima i promidzbom pokusava Hrvatima
oduzeti konstitutivnost, odnosno prava koja iz toga proistjecu. O Bosni i
njezinoj povijesti ne moze se pisati pristrano, a pogotovo govoriti o
nekakvoj Bosni bez Hrvata da bi se u dnevnopolitickoj zbilji Hrvati
zaobisli pri raspodjeli vlasti. Stoga je tijekom ovoga posljednjeg rata, od
strane nasega federalnog partnera, izdano dosta "povijesnih knjiga",
tocnije politickih pamfleta koji "znanstveno" neutemeljeno dokazuju da
Bosna nikada nije bila Hrvatska. Istina, o povijesti Bosne nema mnogo
podataka, ali oni sto su ih sacuvali bosanski franjevci su neumoljivi i
istiniti. Prema tomu, pamfleti se ne cine iz neznanja, svi povijesni
dokumenti, arhivski dokumenti dostupni su svakome, osim onima koji povijest
svjesno falsificiraju.

Podrucje danasnje BiH, prema pisanju Ante Cigeljevica, povjesnicara, ne
slaze se sa srednjovjekovnom Bosnom. Danasnja BiH je samo zemljisni pojam
koji se iskristalizirao tijekom turske vladavine, od 1463. do 1878. godine.
Od Karlovackoga mira 1699. do 1878., kroz blizu dvije stotine godina ostale
su granice Venecije i Austrije s jedne, a Turske s druge strane, gotovo
nepromijenjene. Unutar tih granica ustalila se jedna turska upravna
jedinica koja je stupila u vezu s Austro-ugarskom monarhijom i koja
predstavlja ustvari danasnju BiH.

Sto je bilo s ostalim krajevima predturske Bosne?

Sjeverozapadni i zapadni dio, od Save do Bugojna, a zatim od Bugojna do
Metkovica pripali su hrvatskom drzavnom podrucju od 12. stoljeca sve do
dolaska Turaka i jos dugo su nosili naziv Turska Hrvatska. Sjevernobosanska
ravnica potezom od Jajca do Zvornika, te podrucje izmedju Save i toga
pravca predstavljao je Banovinu Soli, Sredbrenik, Usoru i kasnije Jajce.
Ovi krajevi su u pocetku pripadali Banovini Hrvatskoj, a samo privremeno su
potpali pod pravu Bosnu.

Nespomenuti dio Bosne je ustvari prava, srednjovjekovna Bosna koja se, po
pokrajini uz rijeku Ramu, i zvala Rama. Ona predstavlja pravo srediste
kasnije samostalne drzavne tvorevine koja je prema politickim prilikama
privlacila okolne dijelove danasnje Bosne, dakle dijelove ostalih hrvatskih
i srpskih zemalja. Kada se govori o srednjovjekovnoj Bosni, pod njom
podrazumjevamo ovu Bosnu, a ne Bosnu u danasnjim granicama.

Dakle Bosna je od 8. stoljeca bila hrvatskom zemljom sto potvrdjuju i stari
izvori. Tako Codren potvrdjuje da Hrvati granice s Bugarima, a Flavie Blond
Bosnu oznacuje pokrajinom Kraljevine Hrvatske. Prema biljesci u registru
samostana "Sv. Petra" kod Solina u Dalmaciji, Bosna je takodjer cjelovit
sastavni dio Hrvatske. Bosanski ban se oznacuje izbornim knezom kod biranja
hrvatskoga kralja. Bosna je bila vezana s Hrvatskom, ali je bila naseljena
i drugim narodima. Tako su Bugari u 10. stoljecu porazili Srbe, a njih su
Hrvati porazili dva puta: prvi puta pod vodstvom njihovoga mocnog cara
Simeuna, a drugi puta, prema zemljovidima trojedne Kraljevine Hrvatske,
Dalmacije i Slavonije, 50 godina iza toga. Uostalom, s danasnjega aspekta
gledano - - kako je moguce da je u obliku ispruzenoga sestara nastao jedan,
a u stomaku toga sestara neki drugi narod? Ocito je da se radi o jednom,
najmnogobrojinijem narodu - Hrvatima. Prema rijecima Cigeljevica - ako su
Hrvatska, Slavonija i Dalmacija bile jedna hrvatska drzava logicno je da je
to bila i Bosna. Da je Bosna bila dio Hrvatske Drzave svjedoci i njezino
politicko ustrojstvo. Od njezina ulaska u povijest do proglasenja
kraljevinom na celu Bosne stoji ban, a banska cast je iskljucivo hrvatska
ustanova. Jasno je da je zemlja kojoj se ustrojstvo drzave razvilo iz
ustanove bana morala i etnicki i drzavno pripadati Hrvatima. Kroz stoljeca
Hrvati su uredili drzavno ustrojstvo, pa prema tome, i u Bosni i stalno ih,
trajno i organski vezivali s hrvatskom drzavom.

Kada je njemacko-rimski car Fridrih III svojom poveljom od 20.sijecnja
1448. godine vojvodu Stipana Vukcica-Kosacu nazvao hercegom, od tada se
redovito u dokumentima ime oblasti kojom je vladao Herceg, Zahumlje,
zamjenjuje Hercegovinom. Kada su Turci 1465. godine, zauzimajuci
Hercegovinu, ugrozili i hercegov grad Blagaj, Herceg Stjepan se povukao u
svoj grad Novi u Boki kotorskoj (Herceg-Novi), gdje je i umro 1466. godine.

Sto je bilo s Hercegovim potomcima?

Katarina Kosaca udala se 1446. godine za bosanskoga kralja Stipana Tomasa
Kotromanica s kojim je imala dvoje djece. Nakon pada Bosne pod Turke
1463.godine i pogibije kralja Tomasa Katarina se preko Fojnice, Konjica i
Stona povukla u Dubrovnik, potom je iz Dubrovnika preko Ancone stigla u
Rim. Njezina djeca su pala u tursko ropstvo, islamizirana i nikada ih nije
vise vidjela. Posljednja bosanska kraljica Katarina Kosaca svoju zemlju
Bosnu je zavjestala katolickoj crkvi - Vatikanu - jer je za citavoga svoga
zivota bila gorljiva katolkinja.

Ova posljednja cinjenica, koja potvrdjuje neotudjivo pravo Hrvata na Bosnu,
cime se ne umanjuje pravo ni drugih naroda na nju, je onaj dio bosanske
povijesti koji ne ide "pod kapu" bosanskim muslimanima. Muslimansko
pucanstvo u BiH bilo je glavna udarna snaga u svim ratovima koje su Turci
vodili protivu neislamskoga stanovnistva u Hrvatskoj, Madjarskoj i
Austriji. Glavni predvoditelj osmanlijske vojne sile bili su
bosanskohercegovacki muslimani, odnosno bosanski sandzak-bezi. To govore
podatci o Krbavskom polju, u bici na Mohackom polju, pod Siskom, itd. S
njima su u osvajacke pohode isli i Vlasi, a s njima na zapad se sirila i
srpska pravoslavna crkva. Tako podaci govore: od 1463. godine do kraja 15.
stoljeca bosanskohercegovacki muslimani sudjelovali su u jedanaest vojnih
operacija osmanlijske vojske. Sve te operacije bile su pljackaskoga tipa.
Tako je na Krbavskome polju 1493.godine osmanlijska vojska s najvise
jurisnika muslimana iz Bosne pod vodstvom bosanskoga bega Jakub-pase
Bosnjaka potukla i unistila gotovo citavo plemstvo Hrvatske i hrvatsku
vojsku kojom je zapovijedao ban Emerik Derencin. Bosanski muslimani su
sudionici bitaka s osmanlijama i u 16.,17.,18., pa i u 19. stoljecu. Prema
podatcima Safvet-bega Basagica, za 415 godina, koliko je Turska vladala u
BiH, bosanski muslimani su protiv krscana vodili 241 bitku. U svom putopisu
"Pogled u Bosnu" 1840. godine Matija Mazuranic kaze za bosanskohercegovacke
muslimane: "Oni uvik placu sto nima rata. Oni nikad nista ne rade, osim
koji svoj zanat rade, koji svoje koristi gledaju. A oni drugi svi kukaju i
pomagaju
" Prema suvremenom povjesnicaru Zeljku Raguzu, bosanski muslimani
su u vrijeme turaka bili povlasten narod, a ostale narode su zvali Latini,
Vlasi, Kauri itd. Bili su izrazito ponosni na svoju suradnju s osmanlijskim
osvajacem, naglaseno netolerantni, stvorili su jednu vrstu muslimanskoga
mentaliteta svojstvenoga samo njima, koji je za danasnji suvremeni svijet
ostao zagonetkom. Te osobine i nerazumljivi postupci bosanskohercegovackih
muslimana dovodili su do stalnih trvenja i sukoba s nemuslimanskim
stanovnistvom. Prema Raguzu, bosanskohercegovacki muslimani su skloni
misticizmu, nostalgiji, melankoliji, i posebice, zatvorenosti u uske
krugove. Posjeduju izrazeni fatalizam i mastu, veoma su skloni lazi, svaku
borbu opisuju "s posijecanjem trista Kaura". Turska vjera im je osigurala
izuzetne materijalne pogodnosti, pa su po toj inerciji bosanskohercegovacki
muslimani uvijek stajali na stranu onih politickih snaga koje su jacale
njihov materijalni polozaj. Hrvatsko pucanstvo, pa i srpsko donekle su bar
usvojili dostignuca suvremenih civilizacija, dok su muslimani pritisnuti
islamskim tradicijama, postupno dosli u jednu vrstu kulturne izoliranosti.

Sudbina je osnovno islamsko vjerovanje, i tastina, koju isticu uz
nacionalni interes. U drugoj polovici 20. stoljeca veci dio
bosanskohercegovackih muslimana ipak preuzima suvremene standarde
europskoga modernog zivljenja. Muslimani BiH, to je i ovaj posljednji rat
pokazao, duhovno su povezani s islamskim svijetom, odvojeni od svojih
krscanskih susjeda Hrvata i Srba. Stoga, medjunarodna zajednica i ne uvidja
problem koji duboko lezi u tom njihovom odnosu prema neislamskom
stanovnistvu, a njihovi susjedi Hrvati i Srbi u njima cesto vide uzasne
uspomene iz najtragicnije svoje povijesti - turskih vremena. Podsvjesno,
njih muslimani podsjecaju na nositelje svih zala, pogotovu oni koji sebe
smatraju Turcima.

Kako je pravoslavna crkva u vrijeme Turske izborila svoj legalni polozaj,
to je osnovni neprijatelj turske vjere, pa i bosanskohercegovackih
muslimana, prema njihovom shvacanju bila Katolicka crkva i Hrvati.
"Katolicizam je uvijek bio krvni neprijatelj i din dusmanin islama", u
svojoj studiji naglasava Raguz objasnjavajuci ponasanje muslimana BiH. A
Papa je po njihovom shvacanju bio jedina brana da se oni zaustave u
daljnjem prodoru ka Zapadu. Zato su i pritisci prema bosanskohercegovackim
katolicima i Hrvatima i danas vrlo teski i dugotrajni, a posljedice mogu
biti strasne i katastrofalne. Kakva bi Bosna bila bez Hrvata? Gubitak
katolicke nazocnosti u velikom dijelu Bosne, ako se nastavi sadasnjim
tempom, mogao bi dovesti do potpunoga iseljenja Hrvata iz BiH. U tom
slucaju Bosne BiH vise ne bi ni bilo. Svi oni koji krivotvorenjem i
povijesnim pamfletima zele nanijeti stetu bosanskohercegovackim Hrvatima
morali bi, ubuduce, vise voditi racuna o toj cinjenici.




~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Hrvatski Informativni Centar     Tel:   385 1 / 611 5116
Trg Stjepana Radica 3            Fax:   385 1 / 455 0700	
10.000 Zagreb                 E-Mail:   vijesti@hic.hr
REPUBLIKA HRVATSKA

Web:       http://www.hic.hr/hrvatski/vijesti/
           http://www.hic.hr/hrvatski/vijesti/arhiv/
Audio:	   http://www.hic.hr/radio/	
Pretplate: vijesti@hic.hr
           http://www.hic.hr/hrvatski/vijesti/servis.htm
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~